ترجمة سورة الشمس

الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم

ترجمة معاني سورة الشمس باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم.
من تأليف: مركز تفسير للدراسات القرآنية .

Allah se kune Suncem i kune se vremenom kada se ono podiže i počinje da sija.
I kune se Mjesecom kada prati Sunce, nakon što zađe.
I kune se danom kada se njegova svjetlost pojavi na Zemlji.
I kune se noći kada prekrije Zemlju svojom tamom, tako da se pojavi mrak.
I kune se nebom i onim ko ga je sazdao na savršen način.
I kune se Zemljom i onim ko ju je rasprostro, kako bi ljudi na njoj mogli boraviti.
I kune se dušom i time što ju je Allah stvorio ispravnom.
pa je nadahnuo, da bez izučavanja, zna šta je zlo, kako bi ga se klonio, a šta dobro, kako bi ga činio.
Postigao je željeni uspjeh onaj ko dušu očisti i ukrasi lijepim osobinama, te je očisti od svega što ne valja.
propast čeka onoga ko dušu isprlja grijesima.
Narod Semudov poricao je svoga vjerovjesnika Saliha, prelazeći granicu u činjenju grijeha.
kada je najnesretniji među njima ustao, nakon što ga je narod njegov izabrao
Pa im je Allahov poslanik, Salih, alejhi selam, kazao: Ostavite Allahovu devu neka pije kada je njen dan pijenja i ne činite joj zlo.
Oni su prevarili svoga poslanika u pogledu deve, pa ju je među njima najnesretniji ubio, a oni su bili zadovoljni njegovim postupkom, te su tako bili saučesnici u grijehu. Poslije je Allah na njih spustio kaznu i strašnim ih glasom, zbog njihovih grijeha, uništio, te ih tako u pogledu kazne, zbog koje su uništeni, izjednačio.
Allah ih je kaznio, pri tome ne strahujući od posljedica te kazne.
سورة الشمس
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الشَّمْسِ) من السُّوَر المكية، وقد افتُتحت بقَسَمِ الله عز وجل بـ(الشَّمْس)، وبيَّنتْ قدرةَ الله عز وجل، وتصرُّفَه في هذا الكون، وما جبَلَ عليه النفوسَ من الخير والشرِّ، وطلبت السورة الكريمة البحثَ عن تزكيةِ هذه النفس؛ للوصول للمراتب العليا في الدارَينِ، وخُتِمت بضربِ المثَلِ لعذاب الله لثمودَ؛ ليعتبِرَ المشركون، ويستجيبوا لأمر الله ويُوحِّدوه.

ترتيبها المصحفي
91
نوعها
مكية
ألفاظها
54
ترتيب نزولها
26
العد المدني الأول
16
العد المدني الأخير
16
العد البصري
15
العد الكوفي
15
العد الشامي
15

* سورة (الشَّمْسِ):

سُمِّيت سورة (الشَّمْسِ) بهذا الاسم؛ لافتتاحها بقَسَمِ الله عز وجل بـ(الشمس).

1. القَسَم العظيم وجوابه (١-١٠).

2. مثال مضروب (١١-١٥).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (9 /149).

يقول ابنُ عاشور رحمه الله عن مقاصدها: «تهديدُ المشركين بأنهم يوشك أن يصيبَهم عذابٌ بإشراكهم، وتكذيبِهم برسالة محمد صلى الله عليه وسلم؛ كما أصاب ثمودًا بإشراكهم وعُتُوِّهم على رسول الله صلى الله عليه وسلم الذي دعاهم إلى التوحيد.
وقُدِّم لذلك تأكيدُ الخبر بالقَسَم بأشياءَ معظَّمة، وذُكِر من أحوالها ما هو دليلٌ على بديعِ صُنْعِ الله تعالى الذي لا يشاركه فيه غيرُه؛ فهو دليلٌ على أنه المنفرِد بالإلهية، والذي لا يستحِقُّ غيرُه الإلهيةَ، وخاصةً أحوالَ النفوس ومراتبها في مسالك الهدى والضَّلال، والسعادة والشقاء». "التحرير والتنوير" لابن عاشور (30 /365).