ترجمة سورة فصّلت

الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش

ترجمة معاني سورة فصّلت باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش.
من تأليف: محمد مهانوفيتش .

Ha-mim.
Objava je od Svemilosnog Milostivog,
Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,
obveselitelj i upozoritelj - ali se većina njih opet okreće, pa ne čuju.
I govore: "Srca naša su u omotačima, odvojena od onoga čemu nas ti pozivaš. U ušima je našim gluhoća, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi."
Reci: "Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprosta tražite. A teško višebošcima,
koji zekat ne daju i koji u ahiret ne vjeruju!
Onima koji vjeruju i dobra djela čine, zbilja pripada nagrada neprekidna."
Reci: "Zar vi zbilja ne vjerujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana- i još Mu takmace pripisujete?! To je Gospodar svjetova!
On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i hranu za stanovnike njene na njoj odredio, sve to u četiri dana ravnomjerna - to je za one koji pitaju.
Zatim se na nebo usmjerio dok je ono još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" "Pojavljujemo se drage volje!", odgovorili su.
Tada ih je u dva dana, kao sedam nebesa stvorio, i odredio šta će se na svakom nebu nalaziti. A najbliže nebo smo svjetiljkama ukrasili i njih kao zaštitu učinili. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
Pa ako se okrenu, ti reci: "Upozoravam vas na onakav udar kakav je pogodio Ad i Semud",
Kad su im, sa svih strana, poslanici njihovi dolazili govoreći: "Ne obožavajte nikoga osim Allaha!", a oni odgovarali: "Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao! Doista mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano!"
A kad je Ad posrijedi, oni su se na Zemlji bez ikakva prava oholili i govorili: "Ko je od nas snagom jači A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih - a i znakove Naše su poricali.
I Mi poslasmo protiv njih, u danima uzastopnim, vjetar leden, da bismo im još u dunjalučkom životu dali da osjete patnju poniženja. A patnja na ahiretu bit će, zaista, još više ponižavajuća i niko im neće u pomoć priteći.
A Semud kad je posrijedi, njih smo bili uputili, ali njima je bila milija sljepoća od upute, pa ih je stigao udar ponižavajuće patnje, prema onome kako su zaslužili,
a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.
A na Dan kad Allahovi neprijatelji za Vatru budu proživljeni i sakupljeni - oni prvi bit će zadržani, pa će zajedno svi biti u stroju potjerani,
i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su radili.
"Zašto svjedočite protiv nas?", upitat će oni kože svoje. "Allah, Koji je dao sposobnost govora svemu, obdario je darom govora i nas", odgovorit će. "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili."
Vi se niste krili da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste mislili da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.
I to uvjerenje koje ste o Gospodaru svome imali upropastilo vas je, pa gubitnici postali ste.
Pa i ako bi otrpjeli, njihovo boravište bit će Vatra; a ako budu tražili naklonost da se vrate, oni neće biti od onih koji će naklonost zadobiti.
I Mi smo im bili dosudili drugove - pratioce pa su im lijepim prikazivali ono što je za njima i ono što je pred njima, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali - doista su nastradali.
Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!"
Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse bolnu patnju, i kaznit ćemo ih za ono loše što su činili.
To je kazna za Allahove neprijatelje - Vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naknada što su ajete i znakove Naše stalno poricali.
I oni koji nisu vjerovali reći će: "Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge svoje, neka budu među onima koji su najniže."
Doista onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa poslije budu ustrajni, silaze meleci: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan."
Mi smo zaštitnici vaši u životu dunjalučkom, a i na ahiretu; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete,
bit će to ugošćenje Oprostitelja grijeha, Milostivog.
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam, doista, musliman!"
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim odagnaj, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.
To mogu postići samo strpljivi; to može postići samo onaj koji ima obilnog udjela u dobru.
A kad te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u Allaha. On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.
Među znakovima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, već činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.
A ako se oni uzohole- pa, oni koji su kod Gospodara tvoga, slave i veličaju Ga i noću i danju i ne dosađuju se.
A od znakova je Njegovih i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj Ko njoj daje život oživit će sigurno i umrle. On nad svime ima moć.
Zbilja, oni koji ajete Naše izvrću neće se od Nas sakriti. Pa da li je bolji onaj koji u Vatru bude bačen ili onaj koji na Kijametski dan dođe siguran? Radite šta hoćete, On, zaista, dobro vidi šta vi radite.
Zaista oni koji ne vjeruju u Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni! To je, zaista, knjiga zaštićena,
laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga.
Tebi se ne govori ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
A da smo Kur'an sačinili na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Da su mu bar ajeti razgovijetni! Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap Reci: "On je onima koji vjeruju uputa i lijek. A oni koji ne vjeruju - u ušima njihovim gluhoća je, i slijepi su za njega! Oni kao da se izdaleka dozivaju.
I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije riječi Gospodara tvoga prije izrečene, s ovima bi bilo već svršeno. I oni su spram njega zbilja u sumnji dubokoj.
Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj ne čini zulum robovima Svojim.
Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedno žensko ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?", oni će odgovoriti: "Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi."
I neće biti onih koje su prije molili i uvjerit će se da nikud ne mogu umaći.
Čovjeku ne dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda očajava i nadu gubi.
Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zaslužio, i ja ne mislim da će Čas sudnji doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet." A Mi ćemo one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku - doista ćemo im dati.
Kada čovjeku milost Svoju darujemo, on se okreće i udalji se oholo, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
Reci: "Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete - ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od Istine
Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini - na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?
Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On, zaista, obuhvata sve.
سورة فصلت
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورةُ (فُصِّلتْ) من السُّوَر المكِّية، من مجموعةِ سُوَرِ (الحواميم)، افتُتِحت بتعظيم الكتاب، وبيان وضوحه وهدايته للناس، وإنزالُ هذا الكتاب يدلُّ دَلالةً واضحة على تمام علمِ الخالق، الذي دعا النبيُّ صلى الله عليه وسلم الكفارَ إلى الإيمان به؛ فبعد هذه الدَّلالة بانَ استكبارُهم، ومخالَفتُهم الحقَّ بعد وضوحه لهم كوضوحِ الشمس؛ فقد جاء لهم بالآياتِ البيِّنات في هذا الكون، وفي إنزال هذا الكتاب المُحكَم.

ترتيبها المصحفي
41
نوعها
مكية
ألفاظها
795
ترتيب نزولها
61
العد المدني الأول
53
العد المدني الأخير
53
العد البصري
52
العد الكوفي
54
العد الشامي
52

- قوله تعالى: {وَمَا كُنتُمْ تَسْتَتِرُونَ أَن يَشْهَدَ عَلَيْكُمْ سَمْعُكُمْ وَلَآ أَبْصَٰرُكُمْ وَلَا جُلُودُكُمْ وَلَٰكِن ظَنَنتُمْ أَنَّ اْللَّهَ لَا يَعْلَمُ كَثِيرٗا مِّمَّا تَعْمَلُونَ} [فصلت: 22]:

عن ابنِ مسعودٍ رضي الله عنه، قال: «كان رجُلانِ مِن قُرَيشٍ وخَتَنٌ لهما مِن ثَقِيفَ - أو رجُلانِ مِن ثَقِيفَ وخَتَنٌ لهما مِن قُرَيشٍ - في بيتٍ، فقال بعضُهم لبعضٍ: أترَوْنَ أنَّ اللهَ يَسمَعُ حديثَنا؟ قال بعضُهم: يَسمَعُ بعضَه، وقال بعضُهم: لَئِنْ كان يَسمَعُ بعضَه لقد يَسمَعُ كلَّه؛ فأُنزِلتْ: {وَمَا كُنتُمْ تَسْتَتِرُونَ أَن يَشْهَدَ عَلَيْكُمْ سَمْعُكُمْ وَلَآ أَبْصَٰرُكُمْ} [فصلت: 22] الآية». أخرجه البخاري (٤٨١٦).

* سورةُ (فُصِّلتْ):

سُمِّيت سورةُ (فُصِّلتْ) بهذا الاسم؛ لوقوع كلمة (فُصِّلتْ) في أولها؛ قال تعالى: {كِتَٰبٞ فُصِّلَتْ ءَايَٰتُهُۥ قُرْءَانًا عَرَبِيّٗا لِّقَوْمٖ يَعْلَمُونَ} [فصلت: 3].

1. مقدمة في القرآن الكريم، وموقفُ المشركين الانهزاميُّ، وصفة الرسول عليه السلام وواجبه (١-٨).

2. الاحتجاج بالسُّنَن الكونية على صدقِ الدعوة (٩-١٢).

3. إعراض المشركين عن سماع الدعوة في القرآن الكريم، ومسيرةُ الدعوة في الأُمَم السابقة (١٣-١٨).

4. مصير المشركين، وإحصاءُ أعمالهم التي أوصلتهم لهذا المصير (١٩-٢٤).

5. إصرار المشركين على عدم سماع الدعوة (قرناء الباطل) (٢٥-٢٩).

6. قرناء المؤمنين (الملائكة) يُعِينونهم على تبليغ الدعوة (٣٠-٣٦).

7. الاحتجاج بالسُّنَن الكونية (٣٧-٤٠).

8. صفات القرآن الكريم، وعلمُ اللهِ المطلقُ (٤١-٤٨).

9. تردُّد الإنسان نفسيًّا من الأحداث حوله (٤٩- ٥١).

10. تحقيقُ أن القرآنَ من الله جل وعلا (٥٢-٥٤).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (7 /5).

مقصودها إثباتُ العلمِ لله عزَّ وجلَّ؛ فإنَّ هذا الكتابَ المُحكَم المفصَّل يدلُّ دَلالةً واضحة على تمام علمِ الله عزَّ وجلَّ، وفي هذا دعوةٌ للكفار إلى الإيمان بالله، واتِّباع الصراط المستقيم البَيِّنِ الذي لا شائبةَ فيه، وتسميتُها بسورة (فُصِّلتْ) واضحُ الدَّلالة على ذلك المقصد.

ينظر: "مصاعد النظر للإشراف على مقاصد السور" للبقاعي (2 /444).