ترجمة سورة الممتحنة

الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم

ترجمة معاني سورة الممتحنة باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم.
من تأليف: مركز تفسير للدراسات القرآنية .

O vi koji vjerujete u Allaha i radite po Njegovom vjerozakonu, ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prisne prijatelje, ljubav im darivajući, a oni poriču Istinu i vjeru koja je došla vama preko vašeg Poslanika, i izgone Poslanika iz njegova doma i vas iz Mekke, ne vodeći brigu o tome što ste im rodbina, nego vas izgone zato što vjerujete u Allaha, vašega Gospodara. Nemojte to činiti ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeći zadovoljstvo Moje. Vi im otkrivate muslimanske tajne samo zato što ih volite, a Ja najbolje znam što vi skrivate i što obznanjujete, jer Meni ništa nije skriveno. A ko to od vas bude ljubav nevjernicima iskazivao i s njima prijateljevao, taj je skrenuo sa puta pravog, i umjesto istine, on zabludu prihvata.
Ako bi vas se oni domogli, ispoljili bi neprijateljstvo koje osjećaju spram vas, napadali bi vas i vrijeđali, s nadom da postanete nevjernici u Allaha i Poslanika, kao i oni.
Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće vam biti od koristi, ako budete s nevjernicima prijateljevali, na Kijametskom danu On će vas razdvojiti, pa će džennetlije ući u Džennet, a džehennemlije u Vatru. Tada jedni drugima nećete koristiti. Allah dobro vidi ono što radite, ništa Mu skriveno nije od vaših postupaka, i On će svakom dati ono šta zaslužuje.
Imali ste, o vjernici, dobar uzor u Ibrahimu, neka je na njega mir, i u onim vjernicima koji su s njim, kad su narodu svome, koji je nevjernički bio, rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni s božanstvima koje vi, umjesto Allaha, obožavate, mi se odričemo vaše vjere i neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati sve dok ne budete u Allaha, Jedinog, vjerovali i dok mnogoboštvo ne ostavite." I vama je isto tako bila obaveza da se svog naroda koji je nevjernički, odreknete. Samo vam nisu uzor Ibrahimove riječi koje je uputio ocu svome: Ja ću za tebe moliti oprost od Allaha. U tome ga nemojte slijediti, jer se to desilo prije nego je Ibrahim izgubio nadu u pokajanje svoga oca. Zbog toga, vjernik ne treba da traži oprost za mnogobošca. I ja te ne mogu od Allaha i Njegove kazne odbraniti. Gospodaru naš, na Tebe se oslanjamo u svemu, Tebi se obraćamo i kajemo, i kod Tebe je krajnje odredište na Sudnjem danu.
Gospodaru naš, nemoj nas izlagati iskušenjima onih koji ne vjeruju, pa da oni zavladau nama, a onda govore: "Da su bili na istini, ne bismo mogli da ih savladamo." Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše, jer Ti si, uistinu Silni kojeg ništa ne može nadvladati i onaj koji mudro stvara, propisuje i određuje.
Ovaj uzor i primjer slijedi samo onaj ko se nada dobroti od Allaha na ovome i na onome svijetu. Onaj ko ne bude slijedio taj primjer, neka zna da je Allah neovisan o Svojim robovima, Njemu nije potrebna njihova pokornost i On je hvaljen u svakom stanju.
Allah će sigurno uspostaviti ljubav između vas, o vjernici, i onih nevjernika s kojima ste u neprijateljstvu, na način da će njih uputiti ka islamu, pa ćete biti braća po vjeri. Allah je svemoćan i može da njihova srce okrene ka vjerovanju, i Allah je Onaj Koji oprašta grijehe robovima koji se pokaju i milostiv je prema njima.
Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni, ispunjavajući vaše obaveze prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere islama i koji vas iz domova vaših nisu izgnali. Primjer tome je postupak Esme bint Ebu Bekr, koja je, nakon što joj je došla majka nevjernica, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitala o tome, pa joj je on naredio da održava rodbinske veze sa njom. Allah, zaista, voli one koji su pravični prema sebi, svojim porodicama i preuzetim obavezama.
ali vam Allah zabranjuje da budete prisni i da prijateljujete s onima koji su ratovali protiv vas zbog vjerovanja i koji su vas iz domova vaših izgnali i koji su pomogli da budete prognani. Oni koji su s njima prisni baš su nepravedni prema sebi, jer koračaju ka propasti zbog suprotstavljanja Allahovoj naredbi.
O vi koji vjerujete u Allaha i radite po Njegovim propisima, kad vam vjernice kao muhadžirke (iseljenice) dođu iz nevjerničkog u muslimansko mjesto, ispitajte iskrenost njihovog vjerovanja; Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje njihovo, jer Njemu nije skriveno šta se u srcima njihovim nalazi, pa ako se, nakon ispita, uvjerite da su vjernice, po onome što vam od iskrenosti ispolje, onda ih ne vraćajte njihovim muževima nevjernicima; vjernice nevjernicima nisu dopuštene, niti su nevjernici vjernicama dopušteni; a njihovim muževima dajte ono što su potrošili od vjenčanih darova. Nije vam grijeh, o vjernici, da se tim ženama ženite, kada im priček istekne i kad im vjenčane darove njihove date. Onaj čija je supruga nevjernica ili se nakon islama odmetnula, neka je ne zadržava, jer je brak prekinut zbog njena nevjerstva.Tražite od nevjernika ono što ste potrošili od vjenčanih darova koje ste dali vašim suprugama koje su se odmetnule, a neka i oni traže ono što su potrošili od vjenčanih darova za žene koje su prihvatile islam. Obostrano vraćanje vjenčanih darova je Allahov sud, On sudi među vama, a Allah je Onaj Koji sva stanja svojih robova zna i ništa mu nije skriveno i On je mudar kada je riječ o propisima koje je odredio Svojim robovima.
A ako neka od žena vaših koja se odmetnula, nevjernicima umakne, pa vi nakon toga zatražite od nevjernika da vam vrate vjenčane darove i oni vam ih ne vrate, onda vi poslije ako u borbi plijen zarobite, onima
čije su žene kao odmetnice umakle vjenčane darove koje su im dali namirite. I bojte se Allaha, u Koga vjerujete na način da radite po Njegovim naredbama i klonite se Njegovih zabrana.
O vjerovjesniče, kada ti dođu žene vjernice da ti polože prisegu, kao što se desilo za vrijeme oslobođenja Mekke: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, da će samo Njega jedinog obožavati i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati kao što je to bio predislamski običaj, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati, kao npr. što je zabrana naricanja, brijanja kose, cijepanja odjeće - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti nakon što ti prisegu daju. Allah, zaista, mnogo prašta onome ko se kaje i On je milostiv prema robovima.
O vi koji vjerujete u Allaha i radite prema Njegovom zakonu, ne uzimajte za prijatelje ljude na koje se Allah rasrdio i koji nisu uvjereni u postojanje onoga svijeta. Oni ne polažu nikakvu nadu u njega, kao što ne polažu nadu ni u povratak svojim umrlih, jer ne vjeruju u proživljenje.
سورة الممتحنة
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الممتحنة) من السُّوَر المدنية، نزلت بعد سورة (الأحزاب)، وقد جاءت بالنهيِ عن موالاة الكفار واتخاذِهم أولياءَ، وجعلت ذلك امتحانًا ودلالةً على صدقِ الإيمان واكتماله، وسُمِّيت بـ(الممتحنة) لأنَّ فيها ذِكْرَ امتحانِ النساء المهاجِرات المبايِعات للنبي صلى الله عليه وسلم؛ قال تعالى: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِذَا جَآءَكُمُ اْلْمُؤْمِنَٰتُ مُهَٰجِرَٰتٖ فَاْمْتَحِنُوهُنَّۖ} [الممتحنة: 10].

ترتيبها المصحفي
60
نوعها
مدنية
ألفاظها
352
ترتيب نزولها
91
العد المدني الأول
13
العد المدني الأخير
13
العد البصري
13
العد الكوفي
13
العد الشامي
13

* قوله تعالى: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُواْ لَا تَتَّخِذُواْ عَدُوِّي وَعَدُوَّكُمْ أَوْلِيَآءَ تُلْقُونَ إِلَيْهِم بِاْلْمَوَدَّةِ وَقَدْ كَفَرُواْ بِمَا جَآءَكُم مِّنَ اْلْحَقِّ يُخْرِجُونَ اْلرَّسُولَ وَإِيَّاكُمْ أَن تُؤْمِنُواْ بِاْللَّهِ رَبِّكُمْ إِن كُنتُمْ خَرَجْتُمْ جِهَٰدٗا فِي سَبِيلِي وَاْبْتِغَآءَ مَرْضَاتِيۚ تُسِرُّونَ إِلَيْهِم بِاْلْمَوَدَّةِ وَأَنَا۠ أَعْلَمُ بِمَآ أَخْفَيْتُمْ وَمَآ أَعْلَنتُمْۚ وَمَن يَفْعَلْهُ مِنكُمْ فَقَدْ ضَلَّ سَوَآءَ اْلسَّبِيلِ} [الممتحنة: 1]:

عن عليِّ بن أبي طالبٍ رضي الله عنه، قال: «بعَثَني رسولُ اللهِ ﷺ أنا والزُّبَيرَ والمِقْدادَ، فقال: «انطلِقوا حتى تأتوا رَوْضةَ خاخٍ؛ فإنَّ بها ظعينةً معها كتابٌ، فَخُذوا منها»، قال: فانطلَقْنا تَعادَى بنا خَيْلُنا حتى أتَيْنا الرَّوْضةَ، فإذا نحنُ بالظَّعينةِ، قُلْنا لها: أخرِجي الكتابَ، قالت: ما معي كتابٌ، فقُلْنا: لَتُخرِجِنَّ الكتابَ، أو لَنُلقِيَنَّ الثِّيابَ، قال: فأخرَجتْهُ مِن عِقاصِها، فأتَيْنا به رسولَ اللهِ ﷺ، فإذا فيه: مِن حاطبِ بنِ أبي بَلْتعةَ، إلى ناسٍ بمكَّةَ مِن المشرِكين، يُخبِرُهم ببعضِ أمرِ رسولِ اللهِ ﷺ، فقال رسولُ اللهِ ﷺ: «يا حاطبُ، ما هذا؟»، قال: يا رسولَ اللهِ، لا تَعجَلْ عليَّ، إنِّي كنتُ امرأً ملصَقًا في قُرَيشٍ، يقولُ: كنتُ حليفًا، ولم أكُنْ مِن أنفُسِها، وكان مَن معك مِن المهاجِرِينَ مَن لهم قراباتٌ يحمُونَ أهلِيهم وأموالَهم، فأحبَبْتُ إذ فاتَني ذلك مِن النَّسَبِ فيهم أن أتَّخِذَ عندهم يدًا يحمُونَ قرابتي، ولم أفعَلْهُ ارتدادًا عن دِيني، ولا رضًا بالكفرِ بعد الإسلامِ، فقال رسولُ اللهِ ﷺ: «أمَا إنَّه قد صدَقَكم»، فقال عُمَرُ: يا رسولَ اللهِ، دَعْني أضرِبْ عُنُقَ هذا المنافقِ، فقال: «إنَّه قد شَهِدَ بَدْرًا، وما يُدرِيك لعلَّ اللهَ اطَّلَعَ على مَن شَهِدَ بَدْرًا، فقال: اعمَلوا ما شِئْتم فقد غفَرْتُ لكم! فأنزَلَ اللهُ السُّورةَ: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُواْ لَا تَتَّخِذُواْ عَدُوِّي وَعَدُوَّكُمْ أَوْلِيَآءَ تُلْقُونَ إِلَيْهِم بِاْلْمَوَدَّةِ وَقَدْ كَفَرُواْ بِمَا جَآءَكُم مِّنَ اْلْحَقِّ} [الممتحنة: 1] إلى قولِه: {فَقَدْ ضَلَّ سَوَآءَ اْلسَّبِيلِ} [الممتحنة: 1]». أخرجه البخاري (٤٢٧٤).

* قوله تعالى: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِذَا جَآءَكُمُ اْلْمُؤْمِنَٰتُ مُهَٰجِرَٰتٖ فَاْمْتَحِنُوهُنَّۖ اْللَّهُ أَعْلَمُ بِإِيمَٰنِهِنَّۖ فَإِنْ عَلِمْتُمُوهُنَّ مُؤْمِنَٰتٖ فَلَا تَرْجِعُوهُنَّ إِلَى اْلْكُفَّارِۖ لَا هُنَّ حِلّٞ لَّهُمْ وَلَا هُمْ يَحِلُّونَ لَهُنَّۖ} [الممتحنة: 10]:

عن عُرْوةَ بن الزُّبَيرِ، أنَّه سَمِعَ مَرْوانَ والمِسْوَرَ بن مَخرَمةَ رضي الله عنهما يُخبِرانِ عن أصحابِ رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم، قال: «لمَّا كاتَبَ سُهَيلُ بنُ عمرٍو يومَئذٍ، كان فيما اشترَطَ سُهَيلُ بنُ عمرٍو على النبيِّ صلى الله عليه وسلم: أنَّه لا يأتيك منَّا أحدٌ - وإن كان على دِينِك - إلا ردَدتَّه إلينا، وخلَّيْتَ بَيْننا وبَيْنَه، فكَرِهَ المؤمنون ذلك، وامتعَضوا منه، وأبى سُهَيلٌ إلا ذلك، فكاتَبَه النبيُّ صلى الله عليه وسلم على ذلك، فرَدَّ يومَئذٍ أبا جَنْدلٍ إلى أبيه سُهَيلِ بنِ عمرٍو، ولم يأتِه أحدٌ مِن الرِّجالِ إلا رَدَّه في تلك المُدَّةِ، وإن كان مسلِمًا، وجاءت المؤمِناتُ مهاجِراتٍ، وكانت أمُّ كُلْثومٍ بنتُ عُقْبةَ بنِ أبي مُعَيطٍ ممَّن خرَجَ إلى رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم يومَئذٍ، وهي عاتِقٌ، فجاءَ أهلُها يَسألون النبيَّ صلى الله عليه وسلم أن يَرجِعَها إليهم، فلم يَرجِعْها إليهم؛ لِما أنزَلَ اللهُ فيهنَّ: {إِذَا جَآءَكُمُ اْلْمُؤْمِنَٰتُ مُهَٰجِرَٰتٖ فَاْمْتَحِنُوهُنَّۖ اْللَّهُ أَعْلَمُ بِإِيمَٰنِهِنَّۖ} [الممتحنة: 10] إلى قولِه: {وَلَا هُمْ يَحِلُّونَ لَهُنَّۖ} [الممتحنة: 10]».

قال عُرْوةُ: «فأخبَرتْني عائشةُ: أنَّ رسولَ اللهِ صلى الله عليه وسلم كان يمتحِنُهنَّ بهذه الآيةِ: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِذَا جَآءَكُمُ اْلْمُؤْمِنَٰتُ مُهَٰجِرَٰتٖ فَاْمْتَحِنُوهُنَّۖ} [الممتحنة: 10] إلى {غَفُورٞ رَّحِيمٞ} [الممتحنة: 12]».

قال عُرْوةُ: «قالت عائشةُ: فمَن أقَرَّ بهذا الشرطِ منهنَّ، قال لها رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم: «قد بايَعْتُكِ»؛ كلامًا يُكلِّمُها به، واللهِ، ما مسَّتْ يدُه يدَ امرأةٍ قطُّ في المبايَعةِ، وما بايَعَهنَّ إلا بقولِه». أخرجه البخاري (٢٧١١).

* سورة (الممتحنة):

سُمِّيت سورة (الممتحنة) بهذا الاسم؛ لأنه جاءت فيها آيةُ امتحان إيمان النساء اللواتي يأتينَ مهاجِراتٍ من مكَّةَ إلى المدينة؛ قال تعالى: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِذَا جَآءَكُمُ اْلْمُؤْمِنَٰتُ مُهَٰجِرَٰتٖ فَاْمْتَحِنُوهُنَّۖ} [الممتحنة: 10].

1. النهيُ عن موالاة الكفار (١-٦).

2. الموالاة المباحة، والموالاة المحرَّمة (٧-٩).

3. امتحان المهاجِرات (١٠-١١).

4. بَيْعة المؤمنات (١١-١٣).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (8 /96).

مقصدُ سورة (الممتحنة) هو البراءةُ من الشرك والمشركين، وعدمُ اتخاذهم أولياءَ، وفي ذلك دلالةٌ على صدقِ التوحيد واكتماله.

يقول ابنُ عاشور رحمه الله: «اشتملت من الأغراض على تحذيرِ المؤمنين من اتخاذ المشركين أولياءَ مع أنهم كفروا بالدِّين الحق، وأخرَجوهم من بلادهم.

وإعلامِهم بأن اتخاذَهم أولياءَ ضلالٌ، وأنهم لو تمكَّنوا من المؤمنين، لأساؤوا إليهم بالفعل والقول، وأن ما بينهم وبين المشركين من أواصرِ القرابة لا يُعتد به تجاه العداوة في الدِّين، وضرَب لهم مثَلًا في ذلك قطيعةَ إبراهيم لأبيه وقومه.

وأردَف ذلك باستئناس المؤمنين برجاءِ أن تحصُلَ مودةٌ بينهم وبين الذين أمرهم اللهُ بمعاداتهم؛ أي: هذه معاداةٌ غيرُ دائمة...». "التحرير والتنوير" لابن عاشور (28 /131).

وينظر: "مصاعد النظر للإشراف على مقاصد السور" للبقاعي (3 /76).