ترجمة سورة الإنسان

Bosnian - Bosnian translation

ترجمة معاني سورة الإنسان باللغة البوسنية من كتاب Bosnian - Bosnian translation.

El-Insan


Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan?

Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi;

Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti;

Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili.

Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće

sa izvora iz kojeg će samo Allahovi štićenici piti, i koji će kuda hoće bez muke razvoditi.

Oni su zavjet ispunjavali plašeći se Dana čija će kob svuda prisutna biti,

i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju.

"Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!

Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti."

I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati

i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi:

naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti,

i blizu će im hladovina njegova biti, a plodovi njegovi će im nadohvat ruke stajati.

Služiće ih iz srebrenih posuda i čaša prozirnih,

prozirnih, od srebra, čiju će veličinu prema željama njihovim odrediti.

U njemu će iz čaše piće inbirom začinjeno piti

sa izvora u Džennetu, koji će se Selsebil zvati.

Služiće ih vječno mlada posluga – da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosutī.

I kud god pogledaš, vidjećeš udobnost i carstvo prostrano.

Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i daće im Gospodar njihov da piju čisto piće.

"To vam je nagrada; vaš trud je dostojan blagodarnosti!"

Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur'an tebi,

zato izdrži do odluke Gospodara tvoga, i ne slušaj ni grješnika ni nevjernika njihova!

I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvečer,

i u jednom dijelu noći radi Njega molitvu obavljaj, i dugo Ga noću hvali!

A ovi, oni život na ovom svijetu vole doista, a ništa ih se ne tiče Dan tegobni, koji ih čeka.

Mi ih stvaramo i zglobove im vezujemo, a ako htjednemo, zamijenićemo ih njima sličnim.

Ovo je pouka, pa ko hoće držaće se puta koji Gospodaru njegovu vodi –

a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće – Allah, uistinu, sve zna i mudar je,

On koga hoće uvodi u milost Svoju, a nevjernicima je pripremio tešku patnju.
سورة الإنسان
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الإنسان) من السُّوَر المكية، نزلت بعد سورة (الرحمن)، وقد ذكَّرتِ الإنسانَ بأصل خِلْقته، وقدرة الله عليه؛ ليتواضعَ لأمر الله ويستجيب له؛ فاللهُ هو الذي جعل هذا الإنسانَ سميعًا بصيرًا؛ فالواجب المتحتم عليه أن تُجعَلَ هذه الجوارحُ كما أراد لها خالقها وبارئها؛ ليكونَ بذلك حسَنَ الجزاء يوم القيامة، ومَن كفر فمشيئة الله نافذةٌ في عذابه إياه، وقد كان صلى الله عليه وسلم يَقرؤها في فجرِ الجمعة.

ترتيبها المصحفي
76
نوعها
مكية
ألفاظها
243
ترتيب نزولها
98
العد المدني الأول
31
العد المدني الأخير
31
العد البصري
31
العد الكوفي
31
العد الشامي
31

* سورة (الإنسان):

سُمِّيت سورة (الإنسان) بهذا الاسم؛ لافتتاحها بذكرِ الإنسان وخَلْقِه من عدمٍ.

* سورة {هَلْ أَتَىٰ} أو {هَلْ أَتَىٰ عَلَى اْلْإِنسَٰنِ}:

سُمِّيت بذلك؛ لافتتاحها به.

كان صلى الله عليه وسلم يقرأ سورة (الإنسان) في فجرِ الجمعة:

عن عبدِ اللهِ بن عباسٍ رضي الله عنهما: «أنَّ رسولَ اللهِ ﷺ قرَأَ في صلاةِ الغداةِ يومَ الجمعةِ: {الٓمٓ ١ تَنزِيلُ} السَّجْدةَ، و{هَلْ أَتَىٰ عَلَى اْلْإِنسَٰنِ}». أخرجه مسلم (٨٧٩).

1. نعمة الخَلْق والهداية (١-٣).

2. مصير الكفار (٤).

3. جزاء الأبرار (٥-٢٢).

4. توجيهٌ للنبي عليه السلام (٢٣-٢٦).

5. وعيدٌ للمشركين (٢٧-٢٨).

6. مشيئة الله تعالى نافذة (٢٩-٣١).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (8 /511).

مقصود السورة الأعظمُ تذكيرُ الناس بأصل خِلْقَتِهم، وأنَّ الله أوجَدهم من عدم، وبَعْثُهم بعد أن أوجَدهم أسهَلُ من إيجادهم؛ ففي ذلك أكبَرُ دلالةٍ على قدرة الله على إحياء الناس وحسابهم.
وفي ذلك يقول ابن عاشور رحمه الله: «محورها التذكيرُ بأنَّ كل إنسان كُوِّنَ بعد أن لم يكُنْ، فكيف يَقضي باستحالة إعادة تكوينه بعد عدمه؟

وإثبات أن الإنسان محقوقٌ بإفراد الله بالعبادة؛ شكرًا لخالقه، ومُحذَّرٌ من الإشراك به.

وإثبات الجزاء على الحالينِ، مع شيءٍ من وصفِ ذلك الجزاء بحالتيه، والإطنابِ في وصفِ جزاء الشاكرين». "التحرير والتنوير" لابن عاشور (29 /371).