ترجمة سورة الإنسان

الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة

ترجمة معاني سورة الإنسان باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة.

Ne prôđe li čovjeku dio vremena u kojem nije bio spomena vrijedan?!
Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.
Mi mu na Pravi put ukazujemo, pa ili je zahvalan ili nezahvalan.
Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili.
Čestiti će iz pehara piće kamforom začinjeno piti,
sa izvora iz kojeg će samo Allahovi robovi piti, i koji će kuda hoće bez
muke razvoditi.
Oni su zavjet ispunili i plašili se dana čija će kob svuda prisutna biti,
i hranu su davali, mada su je i sami voljeli, siromahu, siročetu i sužnju.
“Mi vas samo zarad Allahova Lica hranimo, od vas ni priznanja ni
zahvalnosti ne tražimo!
Mi se Gospodara našeg bojimo, na Dan kada će lica smrknuta i
namrgođena biti.”
Njih će Allah strahote taj dan sačuvati i blistavost i radost im darovati,
i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi.
Naslonjeni na divane, oni u njemu ni Sunce ni veliku hladnoću neće osjetiti,
u blizini će im hladovina njegova biti, a plodovi njegovi nadohvat
ruke će im stajati.
Bit će usluživani iz srebrenih posuda i čaša koje će prozirne biti,
od srebra prozirnog napravljene, čiju će veličinu prema željama njihovim odrediti.
U njemu će se iz čaše piće đumbirom začinjeno piti,
sa izvora u Džennetu, koji se Selsebil zove.
Služit će ih vječno mlada posluga; da ih vidiš, pomislio bi da su biser
prosuti.
I kud god pogledaš, vidjet ćeš blagostanje i carstvo prostrano.
Na njima bit će odijela od tanke zelene svile i od brokata, nakićeni
narukvicama od srebra, i dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće.
“To vam je nagrada; vaš trud je dostojan hvale bio!”
Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur’an tebi,
Zato, izdrži do odluke Gospodara tvoga, i ne slušaj ni griješnika ni
nevjernika njihova!
I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvečer,
i u jednom dijelu noći Njemu na sedždu padaj i dugo Ga noću veličaj.
A oni život na prolaznom svijetu vole doista, a ništa ih se ne tiče Dan tegobni koji ih čeka.
Mi ih čvrstog tijela stvaramo i zglobove im povezujemo, a ako htjednemo, zamijenit ćemo ih njima sličnim.
Ovo je opomena, pa ko hoće držat će se puta koji Gospodaru njegovu vodi.
a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće. Allah je, uistinu, Onaj Koji sve
zna i mudar je.
On koga hoće uvodi u milost Svoju, a zulumćarima je pripremio veliku
patnju.
سورة الإنسان
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الإنسان) من السُّوَر المكية، نزلت بعد سورة (الرحمن)، وقد ذكَّرتِ الإنسانَ بأصل خِلْقته، وقدرة الله عليه؛ ليتواضعَ لأمر الله ويستجيب له؛ فاللهُ هو الذي جعل هذا الإنسانَ سميعًا بصيرًا؛ فالواجب المتحتم عليه أن تُجعَلَ هذه الجوارحُ كما أراد لها خالقها وبارئها؛ ليكونَ بذلك حسَنَ الجزاء يوم القيامة، ومَن كفر فمشيئة الله نافذةٌ في عذابه إياه، وقد كان صلى الله عليه وسلم يَقرؤها في فجرِ الجمعة.

ترتيبها المصحفي
76
نوعها
مكية
ألفاظها
243
ترتيب نزولها
98
العد المدني الأول
31
العد المدني الأخير
31
العد البصري
31
العد الكوفي
31
العد الشامي
31

* سورة (الإنسان):

سُمِّيت سورة (الإنسان) بهذا الاسم؛ لافتتاحها بذكرِ الإنسان وخَلْقِه من عدمٍ.

* سورة {هَلْ أَتَىٰ} أو {هَلْ أَتَىٰ عَلَى اْلْإِنسَٰنِ}:

سُمِّيت بذلك؛ لافتتاحها به.

كان صلى الله عليه وسلم يقرأ سورة (الإنسان) في فجرِ الجمعة:

عن عبدِ اللهِ بن عباسٍ رضي الله عنهما: «أنَّ رسولَ اللهِ ﷺ قرَأَ في صلاةِ الغداةِ يومَ الجمعةِ: {الٓمٓ ١ تَنزِيلُ} السَّجْدةَ، و{هَلْ أَتَىٰ عَلَى اْلْإِنسَٰنِ}». أخرجه مسلم (٨٧٩).

1. نعمة الخَلْق والهداية (١-٣).

2. مصير الكفار (٤).

3. جزاء الأبرار (٥-٢٢).

4. توجيهٌ للنبي عليه السلام (٢٣-٢٦).

5. وعيدٌ للمشركين (٢٧-٢٨).

6. مشيئة الله تعالى نافذة (٢٩-٣١).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (8 /511).

مقصود السورة الأعظمُ تذكيرُ الناس بأصل خِلْقَتِهم، وأنَّ الله أوجَدهم من عدم، وبَعْثُهم بعد أن أوجَدهم أسهَلُ من إيجادهم؛ ففي ذلك أكبَرُ دلالةٍ على قدرة الله على إحياء الناس وحسابهم.
وفي ذلك يقول ابن عاشور رحمه الله: «محورها التذكيرُ بأنَّ كل إنسان كُوِّنَ بعد أن لم يكُنْ، فكيف يَقضي باستحالة إعادة تكوينه بعد عدمه؟

وإثبات أن الإنسان محقوقٌ بإفراد الله بالعبادة؛ شكرًا لخالقه، ومُحذَّرٌ من الإشراك به.

وإثبات الجزاء على الحالينِ، مع شيءٍ من وصفِ ذلك الجزاء بحالتيه، والإطنابِ في وصفِ جزاء الشاكرين». "التحرير والتنوير" لابن عاشور (29 /371).