ترجمة سورة ق

الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة

ترجمة معاني سورة ق باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة.

Kāf. Tako Mi Kur’ana slavnog…
oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: “To je čudna stvar…
zar kad pomremo i zemlja postanemo!? Nezamisliv je to povratak!”
Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.
Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i smeteni su.
A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!?
A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje…
da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svom obraća.
Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se ženje…
i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih…
kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predio – takvo će biti i oživljenje.
Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici er-Ressa, i Semud…
i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov…
i stanovnici Ejke i narod Tubba – svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.
Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.
Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.
Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane…
on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.
Smrtne će muke zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći…
i u rog će se puhnuti, to je Dan kojim se prijeti…
i svako će doći, a s njime i vodič i svjedok.
“Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”
A drug će njegov reći: “Ovo što je kod mene spremno je.”
“Bacite vas dvojica u džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju…
koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio…
koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga bacite u patnju najtežu!”
A drug će njegov reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”
“Ne prepirite se preda Mnom!”, reći će On, “još davno sam vam zaprijetio…
Moja se Riječ ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.”
Na Dan kad upitamo Džehennem: “Jesi li se napunio?” – on će odgovoriti: “Ima li još?”
A džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko…
“Ovo je ono što vam je obećano, svakom onom koji se kajao i čuvao…
koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.
Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!”
U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.
A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li!?
U tome je, zaista, pouka za onog ko razum ima ili ko sluša a priseban je.
Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih razdoblja (dana), i nije Nas ophrvao nikakav umor.
Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svog i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska…
i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitvi.
I osluškuj! Dan kad će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu…
Dan kad će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.
Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!
A na Dan kad će nad njima zemlja popucati, oni će žurno izaći – bit će to oživljenje, za Nas lahko.
Mi dobro znamo šta oni govore. Ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur’anom onog koji se prijetnje Moje boji!
سورة ق
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورةُ (ق) من السُّوَر المكية، نزلت بعد سورة (المُرسَلات)، وقد افتُتحت بالتنويه بهذا الكتابِ، وتذكيرِ الكفار بأصل خِلْقتهم، وقدرة الله عز وجل على الإحياء من عدمٍ؛ وذلك دليلٌ صريح على قُدْرته على بعثِهم وحسابهم بعد أن أوجَدهم، وفي ذلك دعوةٌ لهم إلى الإيمان بعد أن بيَّن اللهُ لهم مصيرَ من آمن ومصيرَ من كفر، وقد كان صلى الله عليه وسلم يقرؤها في صلاةِ الفجر.

ترتيبها المصحفي
50
نوعها
مكية
ألفاظها
373
ترتيب نزولها
34
العد المدني الأول
45
العد المدني الأخير
45
العد البصري
45
العد الكوفي
45
العد الشامي
45

* سورةُ (ق):

سُمِّيت سورةُ (ق) بهذا الاسمِ؛ لافتتاحها بهذا الحرفِ.

* كان النبيُّ صلى الله عليه وسلم يقرأُ سورة (ق) في صلاةِ الفجر:

عن جابرِ بن سَمُرةَ رضي الله عنه، قال: «إنَّ النبيَّ ﷺ كان يَقرأُ في الفجرِ بـ {قٓۚ وَاْلْقُرْءَانِ اْلْمَجِيدِ}، وكان صلاتُه بعدُ تخفيفًا». أخرجه مسلم (٤٥٨).

* وكذلك كان صلى الله عليه وسلم يقرأ سورة (ق) في عيدَيِ الفطرِ والأضحى:

عن عُبَيدِ اللهِ بن عبدِ اللهِ: «أنَّ عُمَرَ بنَ الخطَّابِ سألَ أبا واقدٍ اللَّيْثيَّ: ما كان رسولُ اللهِ ﷺ يَقرأُ في الفِطْرِ والأضحى؟ قال: كان النبيُّ ﷺ يَقرأُ بـ {قٓۚ وَاْلْقُرْءَانِ اْلْمَجِيدِ}، و{اْقْتَرَبَتِ اْلسَّاعَةُ وَاْنشَقَّ اْلْقَمَرُ}». أخرجه ابن حبان (٢٨٢٠).

1. إنكار المشركين للبعث (١-٥).

2. التأمُّل في الآيات (٦-١٥).

3. التأمل في الأنفس خَلْقًا ومآلًا (١٦-٣٨).

4. توجيهات للرسول، وتهديد للمشركين (٣٩-٤٥).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (7 /402).

مقصودُ السورة الدَّلالة على قدرة الله عز وجل أن يَبعَثَ الناسَ بعد موتهم، وأكبَرُ دليلٍ على ذلك خَلْقُهم من عدمٍ، وهو أصعب من بعثِهم من موجود، وفي ذلك يقول البِقاعيُّ رحمه الله: «مقصودها: الدلالةُ على إحاطة القدرة، التي هي نتيجة ما خُتمت به الحُجُرات من إحاطةِ العلم؛ لبيانِ أنه لا بد من البعث ليوم الوعيد؛ لتنكشفَ هذه الإحاطةُ بما يحصل من الفصل بين العباد بالعدل؛ لأن ذلك سِرُّ المُلك، الذي هو سرُّ الوجود.

والذي تكفَّلَ بالدلالة على هذا كلِّه: ما شُوهِد من إحاطة مجدِ القرآن بإعجازه في بلوغه - في كلٍّ من جمعِ المعاني وعلوِّ التراكيب، وجلالة المفرَدات وجزالةِ المقاصد، وتلاؤم الحروف وتناسُبِ النظم، ورشاقة الجمع وحلاوة التفصيل - إلى حدٍّ لا تُطيقه القُوَى من إحاطةِ أوصاف الرسل، الذي اختاره سبحانه لإبلاغِ هذا الكتاب، في الخَلْقِ والخُلُق، وما شُوهِد من إحاطة القدرة بما هدى إليه القرآنُ من آيات الإيجاد والإعدام». "مصاعد النظر للإشراف على مقاصد السور " للبقاعي (3 /15).