ترجمة سورة المجادلة

الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم

ترجمة معاني سورة المجادلة باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم.
من تأليف: مركز تفسير للدراسات القرآنية .

Allah je čuo govor žene po imenu Havla bint Sa'lebe, koja se obratila tebi, o Poslaniče, u pogledu svoga muža, Evsa b. Samita, kada je on učinio zihar sa njom, odnosno kada je kazao da mu je ona poput (leđa) njegove majke, pa se ona zbog tog postupka jadala Allahu. Allah je čuo vaš govor i ništa Mu nije skriveno. On, doista, čuje riječi Svojih robova, vidi njihova djela i ništa Mu od toga nije skriveno.
Oni koji učine zihar sa svojim suprugama, kazavši da su im one poput leđa njihovih majki, ne govore istinu izjavljujući to. Njihove im supruge nisu majke, nego su majke samo one koje su ih rodile. Govoreći te riječi, oni govore ružan govor i laž. Allah, uistinu, prašta grijehe i propisao vam je iskup za te riječi, kako biste se spasili grijeha.
Oni koji kažu ovakve ružne riječi, a zatim budu željeli imati odnos sa suprugama kojima su učinili zihar, moraju da se iskupe prije nego imaju odnos, na način da roba ropstva oslobode. Ova propis koji vam se naređuje ima za cilj da vas upozori na zihar i udalji od njega. Allah dobro zna šta radite i nijedno djelo Mu nije skriveno.
Onaj ko nije u mogućnosti da oslobodi roba, mora da posti dva mjeseca uzastopno, prije nego bude imao odnos sa suprugom kojoj je učinio zihar. Onaj ko ne može da posti dva mjeseca uzastopno, mora da nahrani šezdeset siromaha. Ova propis smo donijeli kako biste vjerovali da ga je Allah naredio, pa se držite Njegove naredbe. Propisi koje smo vam odredili označavaju Allahove granice, pa ih ne prelazite. One koji ne vjeruju u propise i granice Allahove, čeka strašna kazna.
Doista, oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu bit će
odbačeni i poniženi, kao što su bili odbačeni i poniženi i oni prije njih koji su se Allahu suprotstavljali. A Mi smo objavili jasne ajete i znakove, a nevjernike u Allaha, Njegova Poslanika i ajete, čeka ponižavajuća patnja i kazna.
Na Dan kada ih Allah sve oživi, niko Mu neće moći umaći, i On će ih obavijestiti o tome šta su na dunjaluku radili i kakva ružna djela su činili. Allah će to sve sačuvati i ništa Mu neće promaći, dok će oni svoja djela zaboraviti, ali će ih pronaći zapisana u listovima koji neće izostaviti ni malo ni veliko djelo. U njima će biti sve zapisano. Allah je o svemu upoznat i nijedno njihovo djelo nije Mu skriveno.
Zar ne znaš, o Poslaniče, da Allah zna sve šta se nalazi na nebesima i na Zemlji i da Mu ništa nije skriveno na njima. Nema tajnog razgovara među trojicom, a da On nije četvrti koji to zna, niti među petericom, a da On svojim znanjem nije šesti, a ni kada je manje ili više od toga, a da On nije s njima svojim znanjem, gdje god da se nalaze. Njemu ništa od njihovog govora nije skriveno, a poslije će ih Allah na Sudnjem danu upoznati sa onim što su radili. Doista Allah sve zna i ništa Mu skriveno nije.
O Poslaniče, zar nisi vidio Jeveje koji su se sašaptavali kada bi vidjeli vjernika, pa im je Allah takav tajni razgovor zabranio. Međutim, oni su ponovo otpočeli s činjenjem te Allahove zabrane i tajno su razgovarali o grijesima, ogovarali su vjernike, pričali o njihovoj mržnji prema njima, o grijesima prema Poslaniku. Kada im ti, o Poslaniče dođeš, oni te pozdravljaju na način na koji te Allah ne pozdravlja, tj. govore: Es-samu alejkum (Smrt tebi). Poričući Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorili su: Neka nas Allah kazni za ono što govorimo, jer da je Poslanik iskren u svojim riječima i tvrdnjama, kaznio bi nas. Njima je kao kazna dovoljan Džehennem, za ono što govore, u njemu će gorjeti, a to je užasno i ružno prebivalište.
O vi koji vjerujete u Allaha, i radite po Njegovim propisima, ne došaptavajte se u vezi onoga što je grijeh, neprijateljstvo i neposlušnost prema Poslaniku. Nemojte biti poput Jevreja i došapavajte se samo u onome što je pokornost Allahu. Bojte se Allaha, sprovodeći Njegove naredbe i kloneći se Njegovih zabrana, jer On je taj koji će vas sakupiti na Sudnjem danu, kako biste račun polagali i zaslužene nagrade, odnosno kazne, dobili.
Sašaptavanje koje sadrži grijeh, neprijateljstvo i nepokornost Poslaniku, samo je šejtansko ukrašavanje i unošenje sumnji Allahovim robovima, s ciljem da se unese tuga u srca vjernika. Šejtan i njegovo ukrašavanje ne mogu naštetiti vjernicima osim uz Allahovu dozvolu, zato, neka se vjernici u svim svojim poslovima u Allaha pouzdaju.
O vi koji vjerujete u Allaha i radite po Njegovom vjerozakonu, kad vam se kaže: "Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi", vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti i na ovome i na onome svijetu; a kad vam se rekne: "Dignite se da bi sjeli ugledni ljudi", vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah u potpunosti zna ono što radite. Njemu od vaših postupaka ništa skriveno nije i On će vas za njih adekvatno tretirati.
O vjernici, kada hoćete da sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tajno govorite, prije toga sadaku dadnite. Ta sadaka je za vas bolja i čistija, jer se njome iskazuje pokornost Allahu, čime se srca čiste. Ako nemate ništa što biste dali kao sadaku, onda nema smetnje da mu se tajno obratite, jer Allah prašta grijehe robova Svojih, i prema njima je blag, s obzirom da ih ne opterećuje preko njihovih mogućnosti.
Zar vas je strah siromaštva, ako prije tajnog razgovora s Poslanikom, sadaku udijelite?! A ako ne udijelite i ne učinite šta vam je On naredio i Allah vam oprosti, jer vam je olakšao da je ne dajete, onda namaz obavljajte u potpunosti i zekat dajite na svoje imetke, i budite pokorni Allahu i Poslaniku Njegovu! Allah u potpunosti zna ono što vi radite, ništa Mu skriveno nije i On će vas adekvatno tretirati na Onome svijetu.
O Poslaniče, zar nisi vidio licemjere koji prijateljuju sa Jevrejima, na koje se Allah rasrdio zbog njihovog nevjerstva i griješenja? Takvi licemjeri nisu ni vjernici, ni Jevreji, nego oni se pripajaju čas jednima, čas drugima, a zaklinju se da su muslimani i da vijesti o muslimanima ne prenose Jevrejima. Njihove zakletve su lažne.
Allah je za njih na Sudnjem danu pripremio veliku kaznu, jer će ih u najniže dubine Džehennema baciti. Doista su djela nevjerstva koja su činili na dunjaluku ružna.
Uzeli su svoje zakletve štitom od smrtne kazne koju su zaslužili zbog svog nevjerovanja, pa su tako ispoljavali islam da bi svoje živote i imetke zaštitili, a odvraćali su ljude od Allahova puta, pokušavajući da oslabe muslimane, pa im zato pripada ponižavajuća patnja.
Njima ni imeci ni djeca kod Allaha ništa neće pomoći, oni će u vječnoj i neprestanoj džehennemskoj kazni ostati.
Kada Allah bude oživljavao, nikoga neće ostaviti a da ga neće oživiti kako bi nagradu ili kaznu dobio, a oni će se tada zaklinjati da nisu bili nevjernici i licemjeri, nego da su kao vjernici činili ono s čime je Allah zadovoljan. O vjernici, oni će vam se zaklinjati na ahiretu da su muslimani, kao što su vam se zaklinjali na dunjaluku, misleći da će im te zakletve Allahom neku korist donijeti ili kakvu štetu ukloniti. Zaista su, oni i na ovome, a tako će biti i na onome svijetu, lažno se zaklinjali.
Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave spominjati Allaha, pa oni nisu radili djela kojima je Allah zadovoljan, nego samo ono što Njegovu srdžbu izaziva. Oni koji su opisani ovakvim svojstvima su Iblisova vojska i njegovi sljedbenici, a oni su, doista, gubitnici i na ovome i na budućem svijetu. Umjesto upute oni su prihvatili zabludu, a umjesto Dženneta izabrali su Vatru.
Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu bit će, sigurno, u skupini onih koji su poniženi i na ovome i na onome svijetu, a bit će od svih nevjerničkih skupina, u najvećem poniženju.
Shodno svom praiskonskom znanju, Allah je odredio: Ja i Moji poslanici pobijedit ćemo dokazima i snagom naše neprijatelje. Allah je snažan da dadne pobjedu poslanicima i silan je da se osveti Svojim neprijateljima.
O Poslaniče, nećeš naći da neki narod vjeruje u Allaha i Sudnji dan, a da pri tome bude u ljubavi sa Allahovim i Poslanikovim neprijateljima, pa makar Allahovi i Poslanikovi neprijatelji bili njihovi očevi, ili sinovi, ili braća ili rođaci i porodice kojima se pripisuju porijeklom. Razlog tome jeste što vjerovanje spriječava ljubav i prijateljevanje s neprijateljima Allaha i Njegova Poslanika i što su imanske veze iznad svih drugih veza. Kada dođe situacija da se nekim vezama mora dati prednost, onda će se dati imanskim vezama. Onima koji nisu u ljubavi s neprijateljima Allaha i Poslanika, pa makar im bili očevi, Allah je učvrstio vjerovanje u srcima njihovim, i taj iman se ne mijenja, a ojačao ih je i svjetlom Svojim i dokazima. Oni će na Sudnjem danu ući u džennetske bačše, ispod čijih dvoraca i drveća rijeke teku. U tim baščama vječno će ostati i ta blagodat nikada neće prestati. Allah je njima zadovoljan i nikada se nakon tog zadovoljstva na njih neće rasrditi, a i oni su Njime zadovoljni jer im je dao te vječne blagodati, u koje se ubraja i gledanje u Allaha Uzvišenog. Svi ovi koji su opisani ovakvim osobinama su Allahova vojska koja se pridržava Njegovih naredbi i ostavlja zabrane, a Allahova vojska će pobijediti, steći ono čemu su težili i sačuvati se od onoga od čega su strahovali i na ovome i na budućem svijetu.
سورة المجادلة
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (المجادلة) من السُّوَر المدنية، نزَلتْ لتحريم عادةٍ من عادات الجاهلية؛ وهي (الظِّهار)، وذلك في حادثةِ مظاهرة أوسِ بن الصامت مِن زوجِه خَوْلةَ، وقد جاءت السورةُ بمقصدٍ عظيم؛ وهو إثبات علمِ الله، وإحاطتِه بكل شيء، ومِن كمال ألوهيته سبحانه: الحُكْمُ العدل فيما يصلُحُ لهم من الشرائع، وخُتمت السورة ببيان حال أعداء الله، وحالِ أوليائه.

ترتيبها المصحفي
58
نوعها
مدنية
ألفاظها
475
ترتيب نزولها
105
العد المدني الأول
28
العد المدني الأخير
28
العد البصري
29
العد الكوفي
29
العد الشامي
28

* قوله تعالى: {قَدْ سَمِعَ اْللَّهُ قَوْلَ اْلَّتِي تُجَٰدِلُكَ فِي زَوْجِهَا وَتَشْتَكِيٓ إِلَى اْللَّهِ وَاْللَّهُ يَسْمَعُ تَحَاوُرَكُمَآۚ إِنَّ اْللَّهَ سَمِيعُۢ بَصِيرٌ} [المجادلة: 1]:

عن عائشةَ أمِّ المؤمنين رضي الله عنها، قالت: «الحمدُ للهِ الذي وَسِعَ سَمْعُه الأصواتَ، لقد جاءت خَوْلةُ إلى رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم تشكو زوجَها، فكان يَخفَى عليَّ كلامُها؛ فأنزَلَ اللهُ عز وجل: {قَدْ سَمِعَ اْللَّهُ قَوْلَ اْلَّتِي تُجَٰدِلُكَ فِي زَوْجِهَا} [المجادلة: 1] إلى آخرِ الآيةِ». أخرجه النسائي (٣٤٦٠)، وابن ماجه (١٨٨).

* قوله تعالى: {وَإِذَا جَآءُوكَ حَيَّوْكَ بِمَا لَمْ يُحَيِّكَ بِهِ اْللَّهُ} [المجادلة: 8]:

عن عبدِ اللهِ بن عمرٍو رضي الله عنهما، قال: «إنَّ اليهودَ كانوا يقولون لرسولِ اللهِ ﷺ: سامٌ عليك! ثم يقولون في أنفسِهم: {لَوْلَا يُعَذِّبُنَا اْللَّهُ بِمَا نَقُولُۚ} [المجادلة: 8]؛ فنزَلتْ هذه الآيةُ: {وَإِذَا جَآءُوكَ حَيَّوْكَ بِمَا لَمْ يُحَيِّكَ بِهِ اْللَّهُ} [المجادلة: 8] إلى آخرِ الآيةِ». أخرجه أحمد (٦٥٨٩).

* قوله تعالى: {وَيَحْلِفُونَ عَلَى اْلْكَذِبِ وَهُمْ يَعْلَمُونَ} [المجادلة: 14]:

عن عبدِ اللهِ بن عباسٍ رضي الله عنهما، قال: «قال رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم: «يدخُلُ عليكم رجُلٌ ينظُرُ بعينِ شيطانٍ، أو بعَيْنَيْ شيطانٍ»، قال: فدخَلَ رجُلٌ أزرَقُ، فقال: يا مُحمَّدُ، علامَ سبَبْتَني -أو: شتَمْتَني، أو نحوَ هذا-؟ قال: وجعَلَ يَحلِفُ، قال: فنزَلتْ هذه الآيةُ في المجادلةِ: {وَيَحْلِفُونَ عَلَى اْلْكَذِبِ وَهُمْ يَعْلَمُونَ} [المجادلة: 14]، والآيةُ الأخرى». أخرجه أحمد (٢١٤٧).

قال محقِّقو "المسند" (4 /48): «قوله: «فقال: يا مُحمَّدُ، علامَ سبَبْتَني؟»؛ كذا جاء في جميع الأصول، وكذلك هو في "مسند البزار"، وزيادة: «يا محمد» - كما قال الشيخُ أحمد شاكر- خطأٌ ينافي السياق؛ فإن الذي نُسِب إليه السبُّ والشَّتم هنا هو المنافقُ الأزرق، ورسولُ الله يَسأله ويتَّهِمُه، وهو يَحلِف كاذبًا يَتبرَّأ من التُّهمة، وقد جاء في "تفسير الطبري" على الصواب بإسقاطِ هذه الزيادة، وسيأتي على الصواب أيضًا عند أحمد (2407)»، انظر السبب الآتي.

* قوله تعالى: {يَوْمَ يَبْعَثُهُمُ اْللَّهُ جَمِيعٗا فَيَحْلِفُونَ لَهُۥ كَمَا يَحْلِفُونَ لَكُمْ وَيَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ عَلَىٰ شَيْءٍۚ أَلَآ إِنَّهُمْ هُمُ اْلْكَٰذِبُونَ} [المجادلة: 18]:

عن سعيدِ بن جُبَيرٍ، أنَّ ابنَ عباسٍ رضي الله عنهما حدَّثه، قال: «كان رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم في ظلِّ حُجْرةٍ مِن حُجَرِه، وعنده نَفَرٌ مِن المسلمين، قد كاد يَقلِصُ عنهم الظِّلُّ، قال: فقال: «إنَّه سيأتيكم إنسانٌ ينظُرُ إليكم بعَيْنَيْ شيطانٍ، فإذا أتاكم، فلا تُكلِّموه»، قال: فجاء رجُلٌ أزرَقُ، فدعاه رسولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم، فكلَّمَه، قال: «علامَ تَشتِمُني أنتَ، وفلانٌ، وفلانٌ؟»، نَفَرٌ دعَاهم بأسمائهم، قال: فذهَبَ الرَّجُلُ، فدعَاهم، فحلَفوا باللهِ واعتذَروا إليه، قال: فأنزَلَ اللهُ عز وجل: {فَيَحْلِفُونَ لَهُۥ كَمَا يَحْلِفُونَ لَكُمْ وَيَحْسَبُونَ ...} [المجادلة: 18] الآيةَ» أخرجه أحمد (2407).

* سورةُ (المجادلة):

سُمِّيت سورةُ (المجادلة) بهذا الاسم؛ لافتتاحها بقصَّة مجادلةِ امرأةِ أوس بن الصامت عند النبي صلى الله عليه وسلم.

وتُسمَّى كذلك بـ (قَدْ سَمِعَ)؛ لافتتاحها بهذا اللفظِ.

1. الظِّهار وكفَّارته (١-٤).

2. خَسارة مَن عادى اللهَ، وتعدَّى حدوده (٥-١٩).

3. حال أعداء الله، ومدحُ أوليائه (٢٠-٢٢).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (8 /34).

يقول ابنُ عاشور رحمه الله عن مقصد السورةِ: «الحُكْمُ في قضيَّة مظاهرة أوسِ بن الصامت من زوجه خَوْلة.
وإبطالُ ما كان في الجاهلية من تحريم المرأة إذا ظاهَر منها زوجُها، وأن عملهم مخالفٌ لِما أراده الله، وأنه من أوهامهم وزُورِهم التي كبَتَهم اللهُ بإبطالها، وتخلَّصَ من ذلك إلى ضلالاتِ المنافقين؛ ومنها مناجاتُهم بمرأى المؤمنين ليَغِيظوهم ويحزُنوهم.
ومنها موالاتهم اليهودَ، وحَلِفُهم على الكذب، وتخلَّل ذلك التعرُّض لآداب مجلس الرسول صلى الله عليه وسلم.

وشرع التصدُّق قبل مناجاة الرسول صلى الله عليه وسلم.

والثناء على المؤمنين في مجافاتهم اليهودَ والمشركين.

وأن اللهَ ورسوله وحِزْبَهما هم الغالبون». "التحرير والتنوير" لابن عاشور (28 /6).