ترجمة سورة الصف

الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم

ترجمة معاني سورة الصف باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم.
من تأليف: مركز تفسير للدراسات القرآنية .

Sve što postoji na nebesima i na Zemlji Allaha slavi i veliča na način da od Njega negira sve što Mu ne priliči. On je Silni kojeg ništa ne može savladati i On je mudar u onome što stvara, određuje i propisuje.
O vi koji vjerujete u Allaha, zašto govorite da ste nešto uradili, a u stvarnosti niste ga uradili, kao npr. što neki govore: "Borio sam se svojom sabljom i udario", a to nije učinio.
Kod Allaha je veoma mrsko da govorite ono što ne radite i ne priliči vjerniku osim da bude iskren sa Allahom i da svojim djelima potvrđuje svoje riječi.
Allah, zaista, voli vjernike koji se na Njegovu putu bore, da bi stekli Njegovo zadovoljstvo, u redovima jedni pored drugih, kao da su zdanje utvrđeno.
Spomeni, o Poslaniče, vijest kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, zašto me uznemiravate, suprotstavljajući mi se, a dobro znate da sam vam ja Allahov poslanik!", i kad oni skrenuše ustranu i napustiše istinu koju je on donio, Allah njihova srca skrenu sa puta istine i ustrajnosti, a Allah neće uputiti istini narod koji je buntovan i koji se ne pokorava Allahu.
Spomeni, o Poslaniče, vijest kada je Isa, sin Merjemin, rekao: "O sinovi
Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat kao istinitu knjigu i ja nisam prvi poslanik. Došao sam da vam donesem radosnu vijest o poslaniku nakon mene, čije je ime Ahmed." I kad im je Isa donio jasne dokaze koji ukazuju na njegovu istinitost, oni rekoše: "Ovo je očita vradžbina i mi te nećemo slijediti."
A ima li većeg zulumćara od onoga koji o Allahu laži iznosi, pripisujući mu sudruga i božanstva koja se mimo Njega obožavaju, dok se u islam, jedinu ispravnu vjeru poziva?! A Allah neće uputiti na pravi put ljude zulumćare, koji sebi čine nepravdu, kroz širk i grijehe.
Negatori istine i oni koji laž iznose žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, govreći razne neispravne stavove, iskrivljujući istinu, a Allah će upotpuniti svjetlo Svoje i vjeru svoju na svim krajevima svijeta, makar to mrzili nevjernici i makar im ne bilo po volji.
On je Onaj Koji je poslao Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i Vjerom islamom, kao vjerom Istine, vjerom korisnog znanja i dobrih djela, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to višebošci mrzili i makar im ne bilo po volji.
O vi koji vjerujete u Allaha i radite po Njegovom zakonu, hoćete li da vam ukažem i da vas uputim na trgovinu u kojoj ste na dobitku, koja
će vas iz patnje strašne i opasne spasiti?
Ta trgovina koja vam donosi dobitak znači da vjerujete u Allaha i Njegova Poslanika, da se na Njegovom putu borite udjeljujući imetke svoje i davajući živote svoje, kako biste stekli Njegovo zadovoljstvo. Taj posao je za vas najbolji, ako znate, pa zbog toga, požurite da ga obavite.
Plodovi i rezultati te trgovine jesu oprost vaših grijeha, i ulazak u džennetske bašče, ispod čijih dvorova i stabala teku rijeke. On će vas uvesti u lijepe nastambe u Džennetu, gdje ćete vječno boraviti. Ovaj veliki uspjeh koji se spominje nije sličan ni jednom drugom uspjehu.
Ova trgovina vam donosi i drugu korist koju volite na ovome svijetu, a ona je Allahova pomoć protiv vašeg neprijatelja i pobjeda koja će se uskoro desiti, a radi se o oslobođenju Mekke. O Poslaniče, prenesi vjernicima ono što će ih obradovati i upoznaj ih sa pobjedom na ovome svijetu, te uspjehom na onome.
O vi koji vjerujete u Allaha i radite po Njegovim zakonima, budite pomagači Allahovi, pomažući Njegovu vjeru koju je dostavio vaš Poslanik, kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima: "Ko su moji pomagači u pozivanju Allahu?" Oni su odmah odgovorili: "Mi smo Allahovi pomagači!" Onda je jedna skupina iz potomaka lsrailovih povjerovala, a druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali u Isaa protiv njihovih neprijatelja osnažili pa su postali nadmoćni i pobijedili.
سورة الصف
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الصَّفِّ) من السُّوَر المدنية، وهي من (المسبِّحات) التي تبدأ بـ{سَبَّحَ}، نزلت بعد سورة (التغابُنِ)، وقد طالبت المؤمنين بأن يكونوا على قلبِ رجلٍ واحد، متَّحِدِين بالتمسك بهذا الكتاب، وواقفين صفًّا واحدًا في الجهاد، والمحافظة على الجماعة ما أمكن، وهو مقصدٌ عظيم من مقاصد هذا الدِّين، ومصدر من مصادر قوة أتباعه.

ترتيبها المصحفي
61
نوعها
مدنية
ألفاظها
226
ترتيب نزولها
109
العد المدني الأول
14
العد المدني الأخير
14
العد البصري
14
العد الكوفي
14
العد الشامي
14

* قوله تعالى: {سَبَّحَ لِلَّهِ مَا فِي اْلسَّمَٰوَٰتِ وَمَا فِي اْلْأَرْضِۖ وَهُوَ اْلْعَزِيزُ اْلْحَكِيمُ ١ يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُواْ لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ} [الصف: 1-2]:

عن عبدِ اللهِ بن سَلَامٍ رضي الله عنه، قال: «جلَسْتُ في نَفَرٍ مِن أصحابِ رسولِ اللهِ ﷺ، فقلتُ: أيُّكم يأتي رسولَ اللهِ ﷺ فيَسألَه: أيُّ الأعمالِ أحَبُّ إلى اللهِ؟ قال: فهِبْنا أن يَسألَه منَّا أحدٌ، قال: فأرسَلَ إلينا رسولُ اللهِ ﷺ يُفرِدُنا رجُلًا رجُلًا يَتخطَّى غيرَنا، فلمَّا اجتمَعْنا عنده، أومأَ بعضُنا إلى بعضٍ: لِأيِّ شيءٍ أرسَلَ إلينا؟ ففَزِعْنا أن يكونَ نزَلَ فينا، قال: فقرَأَ علينا رسولُ اللهِ ﷺ: {سَبَّحَ لِلَّهِ مَا فِي اْلسَّمَٰوَٰتِ وَمَا فِي اْلْأَرْضِۖ وَهُوَ اْلْعَزِيزُ اْلْحَكِيمُ ١ يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُواْ لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ} [الصف: 1-2]، قال: فقرَأَ مِن فاتحتِها إلى خاتمتِها»، ثم قرَأَ يحيى مِن فاتحتِها إلى خاتمتِها، ثم قرَأَ الأَوْزاعيُّ مِن فاتحتِها إلى خاتمتِها، وقرَأَها الوليدُ مِن فاتحتِها إلى خاتمتِها. أخرجه ابن حبان (٤٥٩٤).

* سورة (الصَّف):

وجهُ تسمية سورة (الصَّفِّ) بهذا الاسم: هو وقوعُ كلمةِ {صَفّٗا} فيها؛ قال تعالى: {إِنَّ اْللَّهَ يُحِبُّ اْلَّذِينَ يُقَٰتِلُونَ فِي سَبِيلِهِۦ صَفّٗا كَأَنَّهُم بُنْيَٰنٞ مَّرْصُوصٞ} [الصف: 4].

* سورة (الحَوَاريِّين):

ووجهُ تسميتِها بهذا الاسم: هو ورود لفظ {اْلْحَوَارِيُّونَ} فيها مرتين في قوله تعالى: {يَٰٓأَيُّهَا اْلَّذِينَ ءَامَنُواْ كُونُوٓاْ أَنصَارَ اْللَّهِ كَمَا قَالَ عِيسَى اْبْنُ مَرْيَمَ لِلْحَوَارِيِّـۧنَ مَنْ أَنصَارِيٓ إِلَى اْللَّهِۖ قَالَ اْلْحَوَارِيُّونَ نَحْنُ أَنصَارُ اْللَّهِۖ} [الصف: 14].

1. مطابقة القول والعمل في شأن الجهاد (١-٤).

2. موقف الكفار من دعوة الأنبياء (٥- ٩).

3. التِّجارة الرابحة (١٠-١٤).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (8 /127).

مقصدُ سورة (الصَّفِّ) بيِّنٌ في اسمها؛ وهو الاجتماعُ، والوَحْدة، والتمسك بحبلِ الله المتين؛ ليكونَ المؤمنون صفًّا واحدًا في قلوبهم وأبدانهم.

وفي ذلك يقول البِقاعيُّ: «مقصودها: الحثُّ على الاجتهاد التام، والاجتماعِ على قلبٍ واحد، في جهادِ مَن دعت (الممتحنةُ) إلى البراءة منهم؛ بحَمْلِهم على الدِّين الحق، أو مَحْقِهم عن جديد الأرض؛ تنزيهًا للملكِ الأعلى عن الشرك، وصيانةً لجَنابه الأقدس عن الإفك، ودلالةً على الصِّدق في البراءة منهم، والعداوة لهم.

وأدلُّ ما فيها على هذا المقصدِ: الصفُّ؛ بتأمُّل آيته، وتدبُّر ما له من جليلِ النفع في أوله وأثنائه وغايته». "مصاعد النظر للإشراف على مقاصد السور" للبقاعي (3 /81).