ترجمة سورة الذاريات

Bosnian - Bosnian translation

ترجمة معاني سورة الذاريات باللغة البوسنية من كتاب Bosnian - Bosnian translation.

Ez-Zarijat


Tako Mi onih koji pušu snažno,

i onih koji teret nose,

i onih koji plove lahko,

i onih koji naredbe sprovode –

istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,

nagrada i kazna sigurno će biti!

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

vi govorite nejednako,

od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.

Neka prokleti budu lažljivci

koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji?"

Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!

"Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!"

Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,

primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,

noću su malo spavali

i u praskozorje oprost od grijeha molili,

a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

a i u vama samima – zar ne vidite? –

a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!

Da li je doprla do tebe vijest o uvaženih gostima Ibrahimovim

kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!"

I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" – upita,

osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja?!"

"Tako je odredio Gospodar tvoj" – rekoše oni – "On je Mudri i Sveznajući."

"A šta vi hoćete, o izaslanici?" – upita Ibrahim.

"Poslani smo narodu grješnom" – rekoše –

"da sručimo na njih grumenje od ilovače,

svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.

I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –

pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

I o Semudu, kad mu bî rečeno: "Uživajte još neko vrijeme!"

I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.

I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!

Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

"Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!"

I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"

Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,

zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,

i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,

opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!

A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,

jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!
سورة الذاريات
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الذَّاريَات) من السُّوَر المكية، نزلت بعد سورة (الأحقاف)، وقد جاءت ببيانِ عظمة الله، وقُدْرتِه على التصرُّف في الكون، وإنزالِ العذاب بمَن شاء، كيف شاء، متى شاء، ومِن ذلك قَسَمُه بـ(الذَّاريَات)، وهي: الرِّياح، وهي آيةٌ من آيات الله، يُصرِّفها اللهُ إن شاء للرَّحمة، وإن شاء للعذاب؛ فعلى الناسِ الفرارُ إلى الله، الذي هو طريقُ النجاة.

ترتيبها المصحفي
51
نوعها
مكية
ألفاظها
360
ترتيب نزولها
67
العد المدني الأول
60
العد المدني الأخير
60
العد البصري
60
العد الكوفي
60
العد الشامي
60

* سورة (الذَّاريَات):

سُمِّيت سورةُ (الذَّاريَات) بهذا الاسم؛ لافتتاحها بالقَسَم بـ(الذَّاريَات)؛ وهي: الرِّياح.

* أُثِر عن النبي صلى الله عليه وسلم قراءتُه لسورة (الذَّاريَات) في صلاة الظُّهر:

عن البراءِ بن عازبٍ رضي الله عنهما، قال: «كُنَّا نُصلِّي خلفَ النبيِّ ﷺ الظُّهْرَ، فيُسمِعُنا الآيةَ بعد الآياتِ مِن لُقْمانَ والذَّاريَاتِ». أخرجه النسائي (٩٧١).

1. وقوع البعثِ والجزاء (١-٢٣).

2. دلائل القدرة الإلهية (٢٤-٤٦).

3. الفرارُ إلى الله طريق النجاة (٤٧- ٦٠).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (7 /443).

مقصودُ سورة (الذَّاريَات) هو الدعوةُ إلى طاعة الله، والاستجابة لأمره؛ من خلال التحذير من وقوع العذاب بالأقوام؛ فإن اللهَ في هذه السورة أقسَمَ بـ(الذَّاريَات)، وهي الرِّياح التي يُعذِّب الله بها من يشاء من عباده، يقول البِقاعي: «مقصودها: الدلالة على صدقِ ما أنذَرتْ به سورةُ (ق) تصريحًا، وبشَّرت به تلويحًا، ولا سيما من مُصاب الدنيا، وعذابِ الآخرة.

واسمها (الذَّاريَات): ظاهرٌ في ذلك، بملاحظة جواب القَسَم؛ فإنه - لِشِدة الارتباط - كالآية الواحدة وإن كان خمسًا.

وللتعبير عن الرِّياح بـ(الذَّاريَات) أتمُّ إشارةٍ إلى ذلك؛ فإن تكذيبَهم بالوعيد لكونهم لا يشعُرون بشيءٍ من أسبابه، وإن كانت موجودةً معهم». "مصاعد النظر للإشراف على مقاصد السور" للبقاعي (3 /25).