ترجمة سورة الواقعة

Bosnian - Bosnian translation

ترجمة معاني سورة الواقعة باللغة البوسنية من كتاب Bosnian - Bosnian translation.

El-Vaki'a


Kada se Događaj dogodi –

događanje njegovo niko neće poricati –

neke će poniziti, a neke uzvisiti;

kad se Zemlja jako potrese

i brda se u komadiće zdrobe,

i postanu prašina razasuta,

vas će tri vrste biti:

oni sretni – ko su sretni?!

i oni nesretni – ko su nesretni?!

i oni prvi – uvijek prvi!

Oni će Allahu bliski biti

u džennetskim baščama naslada –

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a malo od kasnijih –

na divanima izvezenim,

jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;

služiće ih vječno mladi mladići,

sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg –

od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg neće pamet izgubiti –

i voćem koje će sami birati,

i mesom ptičijim kakvo budu željeli.

U njima će biti i hurije očiju krupnih,

slične biseru u školjkama skrivenom –

kao nagrada za ono što su činili.

U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni,

nego samo riječi: "Mir, mir!"

A onî sretni – ko su sretni?!

Biće među lotosovim drvećem bez bodlji,

i među bananama plodovima nanizanim

i u hladovini prostranoj,

pored vode tekuće

i usred voća svakovrsnog

kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti,

i na posteljama uzdignutim.

Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti

i djevicama ih učiniti

milim muževima njihovim, i godina istih

za one sretne;

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a mnogo i od kasnijih.

A onî nesretni – ko su nesretni?!

Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj

i u sjeni dima čađavog,

u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.

Oni su prije toga raskošnim životom živjeli

i uporno teške grijehe činili

i govorili: "Zar kada umremo i zemlja i kosti postanemo – zar ćemo zbilja biti oživljeni,

zar i drevni naši preci?"

Reci: "I drevni i kasniji,

u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni,

i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,

sigurno, s drveta Zekkum jesti,

i njime ćete trbuhe puniti,

pa zatim na to ključalu vodu piti,

poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti";

to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!

Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete?

Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete

vi oblik dajete ili Mi to činimo?

Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti

da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo.

Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?

Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete?

Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo?

Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali:

"Mi smo, doista, oštećeni,

čak smo svega lišeni!"

Kažite vi Meni: vodu koju pijete –

da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?

Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni?

Kažite vi Meni: vatru koju palite –

da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo?

Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače;

zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog!

I kunem se časom kad se zvijezde gube –

a to je, da znate, zakletva velika,

on je, zaista, Kur'an plemeniti

u Knjizi brižljivo čuvanoj –

dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti,

on je Objava od Gospodara svjetova.

Pa, kako ovaj govor omalovažavate

i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?

A zašto vi kad duša do guše dopre,

i kad vi budete tada gledali,

a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite,

zašto je onda kad niste u tuđoj vlasti

ne povratite, ako istinu govorite?

I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski –

udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu!

A ako bude jedan od onih koji su sretni –

pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni!

A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali,

pa, ključalom vodom biće ugošćen

i u ognju prženjem.

Sama je istina, zbilja, sve ovo –

zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!
سورة الواقعة
معلومات السورة
الكتب
الفتاوى
الأقوال
التفسيرات

سورة (الواقعة) من السُّوَر المكية، نزلت بعد سورة (طه)، وقد جاءت بتذكيرِ الناس بوقوع يوم القيامة؛ للدَّلالة على عظمة الله عز وجل، وترهيبًا لهم من مخالفة أوامره، ودعوةً لهم إلى اتباع الدِّين الحق وتركِ الباطل، وخُتمت السورة الكريمة بتعظيمِ القرآن، وصدقِ أخباره وما جاء به، وقد أُثر عن النبي صلى الله عليه وسلم قراءتُه لها في صلاة الفجر.

ترتيبها المصحفي
56
نوعها
مكية
ألفاظها
380
ترتيب نزولها
46
العد المدني الأول
99
العد المدني الأخير
99
العد البصري
97
العد الكوفي
96
العد الشامي
99

* قوله تعالى: {فَلَآ أُقْسِمُ بِمَوَٰقِعِ اْلنُّجُومِ ٧٥ وَإِنَّهُۥ لَقَسَمٞ لَّوْ تَعْلَمُونَ عَظِيمٌ ٧٦ إِنَّهُۥ لَقُرْءَانٞ كَرِيمٞ ٧٧ فِي كِتَٰبٖ مَّكْنُونٖ ٧٨ لَّا يَمَسُّهُۥٓ إِلَّا اْلْمُطَهَّرُونَ ٧٩ تَنزِيلٞ مِّن رَّبِّ اْلْعَٰلَمِينَ ٨٠ أَفَبِهَٰذَا اْلْحَدِيثِ أَنتُم مُّدْهِنُونَ ٨١ وَتَجْعَلُونَ رِزْقَكُمْ أَنَّكُمْ تُكَذِّبُونَ} [الواقعة: 75-82]:

عن عبدِ اللهِ بن عباسٍ رضي الله عنهما، قال: «مُطِرَ الناسُ على عهدِ النبيِّ ﷺ، فقال النبيُّ ﷺ: «أصبَحَ مِن الناسِ شاكرٌ، ومنهم كافرٌ، قالوا: هذه رحمةُ اللهِ، وقال بعضُهم: لقد صدَقَ نَوْءُ كذا وكذا»، قال: فنزَلتْ هذه الآيةُ: {فَلَآ أُقْسِمُ بِمَوَٰقِعِ اْلنُّجُومِ} [الواقعة: 75]، حتى بلَغَ: {وَتَجْعَلُونَ رِزْقَكُمْ أَنَّكُمْ تُكَذِّبُونَ} [الواقعة: 82]». أخرجه مسلم (٧٣).

* سورة (الواقعة):

سُمِّيت هذه السورة بـ(الواقعة)؛ لافتتاحِها بهذا اللفظ، ولتسميةِ النبيِّ صلى الله عليه وسلم لها بذلك:

عن أبي بكرٍ الصِّدِّيقِ رضي الله عنه، قال: «سألتُ رسولَ اللهِ ﷺ: ما شيَّبَكَ؟ قال: «سورةُ هودٍ، والواقعةِ، و{عَمَّ يَتَسَآءَلُونَ}، و{إِذَا اْلشَّمْسُ كُوِّرَتْ}»». أخرجه الترمذي (٣٢٩٧).

و(الواقعةُ): اسمٌ من أسماءِ يوم القيامة.

* سورة (الواقعة) من السُّوَر التي شيَّبتْ رسولَ الله صلى الله عليه وسلم:

عن أبي بكرٍ الصِّدِّيقِ رضي الله عنه، قال: «سألتُ رسولَ اللهِ ﷺ: ما شيَّبَكَ؟ قال: «سورةُ هودٍ، والواقعةِ، و{عَمَّ يَتَسَآءَلُونَ}، و{إِذَا اْلشَّمْسُ كُوِّرَتْ}»». أخرجه الترمذي (٣٢٩٧).

* أُثِر عن النبي صلى الله عليه وسلم قراءتُه لسورة (الواقعة) في صلاة الفجر:

عن جابرِ بن سَمُرةَ رضي الله عنه، قال: «كان رسولُ اللهِ ﷺ يُصلِّي الصَّلواتِ كنَحْوٍ مِن صلاتِكم التي تُصَلُّون اليومَ، ولكنَّه كان يُخفِّفُ، كانت صَلاتُه أخَفَّ مِن صَلاتِكم، وكان يَقرأُ في الفجرِ الواقعةَ، ونحوَها مِن السُّوَرِ». أخرجه أحمد (٢٠٩٩٥).

1. تحقيق القيامة (١-٥٦).

2. دلائلُ البعث والجزاء (٥٧-٧٤).

3. تعظيم القرآن، وصدقُ أخباره (٧٥-٩٦).

ينظر: "التفسير الموضوعي لسور القرآن الكريم" لمجموعة من العلماء (7 /598).

مقصدُ سورة (الواقعة) هو التذكيرُ بوقوع يوم القيامة وهَوْلِه، ووصفُ ما يحدُثُ به؛ لتخويف الناس وترهيبهم من معصية الله عز وجل ومخالفة أمره، وفي ذلك دعوةٌ لهم للرجوع إلى الحق، والاستجابة لأمر الله.

ويُبيِّن ابن عاشور محورَها فيقول: «هو التذكيرُ بيوم القيامة، وتحقيق وقوعه.

ووصفُ ما يَعرِض لهذا العالَمِ الأرضي عند ساعة القيامة.

ثم صفة أهل الجنة وبعض نعيمهم.

وصفة أهل النار وما هم فيه من العذاب، وأن ذلك لتكذيبهم بالبعث.

وإثبات الحشر والجزاء.

والاستدلال على إمكان الخَلْق الثاني بما أبدعه الله من الموجودات بعد أن لم تكن.

والاستدلال بدلائل قدرة الله تعالى.

والاستدلال بنزعِ الله الأرواحَ من الأجساد والناس كارهون لا يستطيع أحدٌ مَنْعَها من الخروج، على أن الذي قدَرَ على نزعها بدون مُدافعٍ قادرٌ على إرجاعها متى أراد على أن يُمِيتَهم.

وتأكيد أن القرآن منزلٌ من عند الله، وأنه نعمةٌ أنعم الله بها عليهم فلم يشكروها، وكذَّبوا بما فيه». "التحرير والتنوير" لابن عاشور (27 /280).